Naučno istraživanje

"Procedura „namještanja atlasa“ pomaže u smanjenju tegoba koje su posljedica rotiranog prvog vratnog pršljena"
Prim. Senada Selmanović, mr.sc. i spec. porodične-obiteljske med.

 


 

Atlas je prvi vratni pršljen. Ime je dobio po grčkom bogu Atlasu, za koga se vjerovalo da na svojim plećima nosi planetu Zemlju. Simbolika je jasna: atlas je zadužen da u spoju sa glavom učestvuje u održavanju glave u uspravnom položaju i da učestvuje u održavanju ravnoteže tijela. Uzglobljen sa drugim vratnim pršljenom – aksisom, učestvuje u pokretanju i rotiranju glave u odnosu na ostatak tijela. Kroz središnji otvor u atlasu koji je u spoju sa otvorom u lubanji, pored kičmene moždine u lubanju ulaze i izlaze nervi, krvni sudovi – arterije i vene, te limfni putevi. Naravno, tu su i brojni ligamenti i mišići koji povezuju pršljenove kičmenog stuba sa glavom i ostalim dijelovima tijela i učestvuju u pokretima. Vijekovima je ovaj fenomen rotiranog atlasa bio medicinski nezapažen. Tek je u zadnjoj četvrtini 20. stoljeća naučno i medicinski dokazano da oko 98 % ljudi ima rotiran atlas, tj. Da atlas nije na mjestu na kome bi trebao biti. Atlas je rotiran i pomjeren najčešće u lijevo, a može biti pomjeren u lijevo i gore gledajući od pozada i na taj način sužava komunikacijski otvor sa glavom kroz koji prolaze sve ranije navedene struktutre (Sl. 1).


Slika 1. Rotiran prvi vratni pršljen
Atlas: A – pravi anatomski položaj;
B – približni položaj atlasa koji je kod većine ljudi

 



Još uvijek nije naučno rasvijetljeno koji je pravi razlog ovakvog stanja i spekuliše se sa nekoliko teorija. S ciljem što boljeg liječenja djece od KISS sindroma, dr.Arlen, rođen 1925. godine u francuskom gradu Alzaku, razvio je manuelnu terapiju jednostavnu za korištenje i bez kirurške intervencije. 1980. godine izdao je knjigu pod nazivom „Atlas terapija“, koja je postigla svjetski uspjeh. Za dr. Arlena kažu da je „otac“ korekcije atlasa. Danas u svijetu postoji desetak tehnika za korekciju atlasa i nekoliko stotina atlas specijalista, koji uspješno rade. Nažalost, službena medicina se još uvijek bavi liječenjem posljedica i šteta nastalih zbog rotiranog atlasa. U konvencionalnim medicinskim krugovima još uvijek metodu repozicije atlasa nedovoljno vrednuju u praksi. Štete i posljedice koje su mogle nastati usljed dugogodišnjeg rotiranog položaja atlasa najčešće su: glavobolje, vrtoglavice, promjene u oscilacijama krvnog pritiska, promjene srčanog ritma, bol u vratu i vratnim strukturama, uvrnutost ili torzija kičmenih pršljenova, skolioze, bol u slabinskom dijelu kičme, herniacije diskusa, ishialgije, bolovi u koljenima i stopalima, različite dužine donjih ekstremiteta, nesanice, hronični umor, nervoze, gubitak volje i energije i sl. Vraćanjem atlasa u prvobitan položaj iz rotiranog položaja popravljaju se i posljedice koje su nastale. Kojom brzinom i kojom kvalitetom će posljedice biti otklonjne samoiscljenjem koje uslijedi nakon namještanja atlasa ovisi o individualnom stanju pacijenta. Na to bi mogle utjecati godine života, odnosno godine koje je pojedinac proveo živeći sa rotiranim atlasom, životne navike prije i poslije namještanja atlasa, mikrotraume, kao i životni stil svakog pojedinca. U svakodnevnoj liječničkoj praksi, najveći broj posjeta je upravo zbog gore navedenih simptoma i bolesti. Velike sume zdravstvenog novca troše se na skupe dijagnostičke metode i dokazivanja uzroka bolesti kao i na liječenje. Međutim, često je liječenje samo simptomatsko, bez otklanjanja pravog uzroka, jer je on, uglavnom, nepoznat. Liječe se posljedice koje su vjerovatno u najvećoj mjeri rezultat dugogodišnjeg pogrešnog položaja atlasa.